KAD NAM JE BILO….

 

Prvi si u raji džidnuo

grudvu na krov zgrade

od četiri vojna sprata

kad nam je bilo trinaest

 

Prvi si u raji eksirao pivu

na nekoj rođendanskoj žurci

uz Bajagine jahače magle

kad nam je bilo četrnaest

 

Skupa smo se prošvercovali

na koncert

EKV u Sebastijanu

pa nam prilazili

starije koke i frajeri

da nas pitaju

koliko nam je godina

i otkad pušimo?

kad nam je bilo petnaest

 

I prvo ljetovanje sa rajom

Baško Polje ‘89

Sunce, more, jeftino pivo

u tuzlanskom odmaralištu

i cjelovečernji derneci na plazi

gdje sam pokusavao izgubiti nevinost

uz katastrofalno domaće vino

a ti upoznao Zrinku iz K.

kad nam je bilo sedamnaest

 

Zajedno smo guštali rashladjenu viljamovku

tačno godinu poslije

sa Zrinkom iz K.

na tad još uvijek Trgu Republike

u suncem okupanom Zagrebu

kad nam priđe nekakav pjano

nekakav born again Croat

i upita nas za imena

a ti reče

Slobodan! (haj sad mrš)

kad nam je bilo osamnaest

 

Bio si tu i moje zadnje

banjalučke noći

uz mršavu svijeću

laži sa radija

obaveznu žestu

i presuh duhan

koji motasmo u listove

tvoje vojne knjižice

otpuhujući u kolutovima dima

tvoje učešće u ratu

i naše vrijeme zajedno

kad nam je bilo dvadeset

 

Onda je život odradio svoje

ne pitajući nas

za konstruktivnu kritiku

postojećeg stanja

i u svim dimenzijama

koje se izrodiše otad

ne postoji ta

u kojoj smo jedan

naspram drugog

 

Eh da ljudi

samo znaju

kako si ti

dobro crtao.

 

RIP Borislav Pilipovic (21/5/72 – 21/3/22)