Tuesday, 27 December 2016

Charles Bukowski na bosanskom.



Politika je Poput Guzenja Macke je objavljena u zbirci pripvjetki Najljepsa Zena u Gradu (The Most Beautiful Woman in Town)






POLITIKA JE POPUT GUZENJA MACKE





Dragi mr Bukowski:
Zasto nikada ne pisete o politici i desavanjima u svijetu?
M.K.


Dragi M.K.:
A zasto bih? Mislim, sta ima novo? – svi znamo da je spek pregorio.



nasa nebuloza zapocinje savim tiho, dok buljimo u vlasi na tepihu, pitajuci se, kako im je uspjelo raznijeti kolica puna gumenih bombona sa utisnutim Popajevim likom.


to je jedino bitno: dobar san je iscezao, a kad toga nestane, svega nestane. ostalo su samo svinjarije za Generale i profitere. kad ih vec spomenuh – vidim da je jos jedan US bombarder krcat H-bombama spao s neba – OVOGA puta u more blizu Islanda. momci su pravo nemarni sa svojim papirnim pticama dok TOBOZE stite moj zivot. State Dept. kaze da su H-bombe bile ‘nenaoruzane’, sta god to znacilo; zatim nastavljamo citati kako se jedna od (zagubljenih) H-bombi rascijepila na pola i posvuda pocela siriti radioaktivna govna, dok su me toboze stitili, DOK JA uopste nisam trazio zastitu. razlika izmedju demokratije i diktature je u tome sto, u demokratiji prvo glasas, a potom izvrsavas naredjenja, a u diktaturi ne moras traciti vrijeme na glasanje.


da se vratim na bacanje H-bombi – malo unazad se desila potpuno ista stvar, nedaleko od SPANSKE obale. (svugdje smo, stiteci me.) bomba se iznova zagubila – nestasne li igrackice. trebalo im je 3 mjeseca – ako se dobro sjecam – da ju pronadju i izvuku na povrsinu. mozda se radilo i o 3 tjedna, ali ziteljima tog obalskog mjestasca mora da je izgledalo kao 3 godine. prokleta naprava se zabila duboko u morski pijesak i svaki put kad bi je pokusali izvuci, praavo nako pazljivo, bomba bi se otkacila sa kuke i podrhtavajuci bi propadala josh dublje u pijesak. u medjuvremenu, jadni mjestani su se uvecer u krevetima tresli od straha, ne znajuci hoce li bas te noci biti razneseni u pakao, a sve to pod pokroviteljstvom Zvijezdica i Strafti, jelte. naravno, State Dept je izdao saopstenje u kojem kaze kako H-bomba NIJE sposobna za detonaciju, bogatasi su napustili mjesto, a americki mornari i ubogi puk su izgledali vrlo nervozno. (na koncu, ako stvarke nisu u stanju eksplodirati, kojeg su ih vraga transportovali avionima. mogli su onda komotno prevoziti 2 tone salame) u svakom slucaju, uspjeli su se ponovo prikaciti za bombu, ali sto bi rekli, stvarka je imala mozak za sebe, naislo je par podvodnih oluja, pa se nasa slatka bombica zabila jos dublje u sitni pijesak. duboko je more, puno dublje od nasih vodja.


na poslijetku, morali su dizajnirati specijalnu napravu, samo da bi izvukli bombulju iz mora. Palomeras, da, tamo se to dogodilo: Palomeras. a znate sta su sljedece napravili?
americka mornarica je organizovala KONCERT u proslavu izvlacenja bombe – mislim, ako je stvarka bezopasna, onda su se potrosili nizasta. elem, mornari su svirali a Spanci su slusali glazbu i tako su svi zajedno svrsavali, jedno ogromno seksualno i spiritualno rasterecenje. sta se desilo sa bombom koju izvukose iz mora, nemam pojma, niko (osim njih nekoliko) nema pojma, ali grupa je i dalje svirala, dok se 1000 tona radioaktivnog spanskog tla prebacivalo u Aitken, S.C. u oblozenim kontejnerima. kladim se da je renta jeftina u Aitken, S.C.


i tako, nase bombe plutaju i tonu, rashladjene i ‘neanoruzane’ negdje oko Islanda.
e sad, sta uciniti kad se narod zaokupi ne bas dobrim stvarima u zivotu? jednostavno, zaokupis ga necim drugim. ljudi ionako mogu mozgati o samo jednoj stvari istovremeno, kao na primjer, evo, naslovnica iz Jan 23, 1968: B-52 SE SRUSHIO KOD GRENLANDA, PRENOSECI H-BOMBE; DANCI NASEKIRANI. Danci nasekirani? O, matero!
kako bilo, odjednom, Jan 24, naslovnica: SJEVERNI KOREJANCI ZAROBILI BROD US MORNARICE.
opa dechko, patriotizam se vraca! zbog cega, prljava bagro! mislio sam da je TAJ rat zavrsen! a-ha, kontam – CRVENI! korejske marionete!
pise ispod arhivske fotografije, nesto poput – US izvidjacki brod Pueblo – bivshi vojni teretni brod, sad pretvoren u jedan od tajnih spijunskih brodova, opremljenih najsavremenijin elektronskim monitorima i okeanografskim napravama, bio je primoran da uplovi u luku Wonsan, na obali Sjeverne Koreje.
ta prljava crvena bagra, vazda nesto zajebavaju!
ali SAM primjetio da se vijest o izgubljenoj H-bombi prebacila u male stupce: “Zabiljezena radijacija na mjestu pada aviona, pretpostavlja se da je rijec o napukloj bombi.”
saznali smo da nam je predsjednik probudjen izmedju 2 i 2:30 izjutra, te da je obavjesten o padu Puebla.
pretpostavljam da je otisao nazad na spavanje.
US kazu da se Pueblo nalazio u internacionalnim vodama, Korejanci kazu da se nalazio u teritorijalnim vodama. jedna drzava laze, jedna ne.
pa se pitas, cemu sluzi spijunski brod u internacionalnim vodama? to je kao da nosis kabanicu po suncanom danu.
sto se vise pribizavas, instrumenti hvataju bolji signal.
naslovnica, Jan 26, 1968: US IZDALA POZIV ZA 14,700 REZERVNIH AVIJATICARA.
zagubljene H-bombe na Islandu nestadose sa novinskih stupaca, kao da se nikad nista desilo nije.
u medjuvremenu, Senator John C. Stennis je rekao da je odluka Mr. Johnsona (poziv rezervistima) “nuzna” i “opravdana” i jos je dodao “Nadam se da nece biti dvoumljenja oko poziva i rezervnoj pjesadiji”
vodja opozicije u Senatu, Richard B. Russell: “Da zakljucimo, ova drzava mora povratiti zarbljeni brod i ljude na njemu. Nakon svega, veliki ratovi su zapoceli i zbog mnogo manjih incidenata.
poslanik u Senatu John W. McCormack: “Narod Amerike mora se probuditi i shvatiti da je krajnji cilj komunizma svjetska dominacija. Isuvise smo apaticni.”
mislim da je Adolf Hitler danas ziv,  jako bi mu se svidjelo to sto vidi.
sta se ima reci o politici i desavanjima u svijetu? berlinska kriza, kubanska kriza, spijunski avioni, Vijetnam, Koreja, zagubljene H-bombe, neredi po americkim gradovima, glad u Indiji, cistke u Crvenoj Kini? postoje li dobri momci i losi momci? oni koji uvijek lazu, oni koji ne lazu nikad? Postoje li dobre vlade i lose vlade? Ne, postoje samo lose vlade i jos gore vlade. Hoce li nas jedne veceri zaslijepiti svijetlost i sprziti toplota dok se budemo prcali ili kenjali ili citali stripove ili lijepili postanske markice u album? Trenutacna smrt nije nikakva novost, niti je masovna trenutacna smrt novost, ali unaprijedili smo proizvod; imali smo iza sebe stoljeca znanja i kulture i otkrica; biblioteke su nam masivne, debelo krcate knjigama, velika slikarska djela se prodaju za stotine hiljada dolara, medicina se vec bavi presadjivanjem ljudskog srca; ne mozes na ulici razlikovati normalnog covjeka od ludjaka; i tako nam se, odjednom, zivoti ponovo nadju u rukama idiota. mozda bombu ne bacimo, mozda bombu bacimo, en, ten, ti-ni…
sad, ako bi mi oprostilii stovani citatelji, ja bih se vratio kurvama i konjima i cugi, dok jos ima vremena. Ako navedeni sadrze smrt, onda, biti odgovoran za vlastitu smrt meni izgleda mnogo manje bezobrazno, nego ovaj drugi nacin koji dolazi zapakovan u slogane Slobode i Demokratije i Humanosti ili bilo kojeg od tih Sranja.
prva trka 12:30. prvo pice - sad. a kurvi se vazda nadje u blizini. Clara, Penny, Alice, Jo…


En, ten, ti-ni…

No comments:

Post a Comment